Na svakom raskršću u mjestu, uoči prvog svibnja, mještani su postavljali „majban“ (dva visoka drveta s granama i između daska s natpisom) te ispod njega ili kraj njega palili vatru. Tu se svakako našlo i malo ića i pića i uz pjesmu se ostajalo do kasnih ponoćnih sati. U međuvremenu kad je pao mrak dečki su svojim curama ili simpatijama kitili kapije s proljetnim cvijećem – najčešće jorgovanom. Naravno da su cure bile ushićene i hvalile se ujutro koja je dobila ljepši i veći cvijet dok su mame gledajući iz prikrajka bile ponosne jer je to bio znak da bi skoro moglo biti i svatova.
Danas mještani usprkos tehnološkom dobu, žele čuvati tu tradiciju pa je dosta toga ostalo i svake godine vidimo „majbane“ (ali u manjem broju) koji se nisu puno promijenili. Jedino su kraj njih drugi ljudi uz recimo bogatija i raznovrsnija pića i jela. Pa nastavimo poštivati običaje i tradiciju !