U zelene krošnje uleti
Proljetni vjetar,
Mlad.
Sunčeve tanke strelice
Probodoše lišće
I grančice
I stabla:
Čitava se šuma
Zasja.
Rosnati cvjetovi,
Bijeli,
I listovi,
I male ptice,
Pozdraviše sunce
Veliko.
A sjenke granatih stabala
Narisaše,
Kao prsti,
Raznolike
Likove
Po travi
Na kojoj se blista rosa kao suze.
|
Iako je vrijeme prilično varljivo s velikim oscilacijama u temperaturi, priroda se budi. Šafrani žuti, bijeli, ljubičasti, tratinčice i ostale proljetnice radosno su pokazale svu svoju raskoš boja i oblika. Pa i rode su tu, zasad u manjen broju a njihov klepet odzvanja ulicama i prostranim poljem. Šuma polako iz sivila poprima pastelnu žuto-zelenu boju a nježne cica-mace izlaze iz žbunja i kao da nam govore: zimi je kraj. Evo i stihova Dragutina Tadijanovića koji vjerno oslikavaju stanje u prirodi: |