Mirko Šamija (prof. dr. sc., prim., dr. med.), jedan od najuspješnijih hrvatskih liječnika, specijalist radioterapije i onkologije preminuo je u Zagrebu u petak u 74. godini nakon duge i teške bolesti.
Mirko Šamija (prof. dr. sc., prim., dr. med.) rođen je 1943. godine u Strizivojni (Đakovo). Nakon završene osnovne škole u Strizivojni, pohađao je gimnaziju u Đakovu gdje je i maturirao 1962. godine. Medicinu je diplomirao 1969. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je i magistrirao, doktorirao te stekao zvanje profesora. Po obavljenom liječničkom stažu radio je kao liječnik opće medicine u Slavonskom Brodu (1970.) i Slavonskom Kobašu (1971.-1974.) i Križevcima (1974.-1975.). Od 1975. godine radio je u Klinici za tumore u Zagrebu, najprije kao specijalizant, pa specijalist radioterapijske onkologije, a od 1993. do odlaska u mirovinu 2009. godine bio je voditelj Službe za radioterapijsku onkologiju. Pokrenuo je značajne promjene i pomake u hrvatskoj onkologiji, posebice u području edukacije, primarne prevencije i ranog otkrivanja raka te povezivanja hrvatske sa svjetskom onkologijom. U Hrvatskoj je uveo 3-dimenzionalnu konformalnu radioterapiju koja omogućuje primjenu većih doza na tumor i veću zaštitu zdravog okolnog tkiva. Objavio je više od 250 znanstvenih, stručnih i drugih radova. Glavni je urednik 14 knjiga, dva priručnika i dvije monografije iz područja onkologije. Za knjigu Radioterapija dobio je 1997. godine nagradu Josip Juraj Strossmayer za područje medicinskih znanosti, a knjige Onkologija i Klinička onkologija prvi su udžbenici iz onkologije za poslijediplomsku i dodiplomsku nastavu u Hrvatskoj. Autor je dokumentarno-edukativnog filma ‘Rakova obratnica’ o borbi protiv pušenja, koji je prikazan i pozitivno ocijenjen na svjetskim onkološkim kongresima u Washingtonu 2006. i Ženevi 2008. godine. Inicirao je osnivanje Hrvatskog onkološkog društva HLZ u kojem je kao predsjednik od 2000. godine pokrenuo brojne aktivnosti među kojima se posebice ističe izrada Prijedloga nacionalnog programa primarne prevencije i ranog otkrivanja raka u Hrvatskoj na kojem je pod njegovim vodstvom radilo dvadesetak hrvatskih onkologa. Uspostavio je suradnju s desetak vodećih svjetskih onkoloških centara, ponajprije kroz studijske boravke u radioterapijskim centrima u kojima je osobno boravio ili u koja je upućivao svoje mlađe suradnike. Organizirao je brojne stručne i znanstvene simpozije i sastanke među kojima se ističu – međunarodni onkološki kongres kojega je ujedno i suosnivač, a koji se pod naslovom Central European Oncology Congress – CEOC od 1998. svake druge godine redovito održava u Opatiji, a od 2011. svake godine, kao nastavak američkog onkološkog kongresa i Hrvatski onkološki kongres s međunarodnim sudjelovanjem na kojem, uz organizacijsku potporu HOD HLZ, od 2001. svake druge godine okuplja hrvatske onkologe. Član je uredničkih odbora domaćih (Collegium Antropologicum, Libri Oncologici, Medicus) i međunarodnih časopisa (Medicinski glasnik, BiH) teje bio gost urednik u prestižnom časopisu ‘Annals of Oncology’. Redovni je član brojnih domaćih i međunarodnih strukovnih udruga, i jedan je od rijetkih europskih onkologa među članovima uglednog američkog radioterapijskoj društva ‘Fletcher’s Society’.
Ističu se i dva znanstvena projekta: “Preventivna onkološka dijagnostika – PrOnDi” i “Proteomska analiza tkiva u bolesnika s karcinomom prostate”, na kojima je radio u suradnji s tvrtkom Ericsson Nikola Tesla i Institutom Ruđer Bošković. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja, među kojima i nagrade Hrvatskog liječničkog zbora za razvoj znanstvene i medicinske misli i znanosti “Ladislav Rakovac” te priznanja za časnog člana HLZ.
U Slav. Kobašu bio je rado viđen prijatelj i gost i poslije službovanja (1971.-1974.). Svi koji su surađivali i susretali se s profesorom Šamijom, pamtit će ga po neizmjernoj energiji, entuzijazmu i toplini koje je uvijek širio oko sebe.
